Fakultet političkih nauka logo

Strateško komuniciranje

Osnovni podaci
Akronim
22MSKO
Status predmeta
izborni
Semestar
2
Fond časova
2P + 1V
Broj ESPB
6.0
Studijski program
Komunikologija
Tip studija
master akademske studije
Uslovljnost drugim predmetima / Oblik uslovljenosti

nema

Nastavnici i saradnici
Nastavnik (predavanja)
Nastavnik/saradnik (vežbe)
Ciljevi i ishodi

Ciljevi izučavanja predmeta

Strateško komuniciranje predstavlja širok pojam koji obuhvata različite oblike ciljane komunikacije koji su predmet proučavanja i odnosa sa javnošću, marketinga, javne diplomatije, javnog zagovaranja, oglašavanja. Integrišući znanja o usmeravanju komuniciranja iz različitih disciplina, predmet pruža jedinstvenu perspektivu na komuniciranje najrazličitijih organizacija, vladinih i besprofitnih organizacija, političkih partija i pokreta, aktivističkih grupa i drugih. Cilj predmeta je da mapira raznorodne komunikacione prakse, ukaže na jedinstvene faktore instrumentalnog komuniciranja kao i na specifičnosti komuniciranja u onim sferama društva koje su često skrajnute u disciplinama odnosa sa javnošću i marketinga. U skladu sa tim, predmet će biti strukturiran u dva dela. U prvom se razmatra poreklo pojma strateškog komuniciranja iz različitih disciplina, opšta načela kreiranja poruka u odnosu donosioce odluka i publike, sa osvrtom na sve veći značaj društvenih mreža i vizuelnog komuniciranja. Drugi deo je posvećen različitim sferama praktikovanja, poput društvenog aktivizma, politike, nauke, zdravlja i drugih.

Ishodi učenja (stečena znanja)

Polaznici kursa će se upoznati sa osnovnim karakteristikama strateškog komuniciranja u sferama koje su najčešće izvan glavnog fokusa disciplina odnosa sa javnošću i marketinga, usmerenih prvenstveno na komuniciranje u korporativnom sektoru. Time se razvija kapacitet za strateško komuniciranje u specifičnim okvirima, kao što je vladin, zdravstveni, politički, naučni sektor, ali se istovremeno usvajaju centralni principi strateškog komuniciranja uopšte. Strateški pristup komuniciranju pruža široku paletu komunikacionih alata i omogućava kreativnost i fleksibilnost koja je neophodna profesionalcima u savremenim uslovima u kojima se komuniciranje teško kontroliše, posebno u kontekstu društvenih medija i kriza.

Sadržaj predmeta

Sadržaj teorijske nastave

1) Razvoj interdisciplinarnog pristupa strateškom komuniciranju 2) Strateško komuniciranje i srodni pojmovi i oblasti proučavanja 3) Teorijske osnove za proučavanje strateškog komuniciranja: Javna sfera, teorija mreža, institucionalizam 4) Osnove javnog zagovaranja 5) Formiranje strateških poruka i uokviravanje 5) Vizuelizacija u strateškom komuniciranju 6) Strateško komuniciranje, publike i participativna kultura 7) Strateški kontekst političkog komuniciranja 8) Strateško komuniciranje i zdravlje 9) Javna diplomatija i strateško komuniciranje i 10) Komuniciranje vladinih i nevladinih organizacija 11) Strategije komuniciranja ekoloških pokreta 12) Društveni mediji, krize i strateško komuniciranje

Sadržaj praktične nastave

Seminari će biti usmereni na jednostavne studija slučaja dobrih primera strateškog komuniciranja društvenih pokreta, vladinih organizacija, besprofitinh organizacija, političkih, naučnih, zdravstvenih organizacija. Stečena znanja sa teorijske nastave i iz studija slučaja studenti će imati priliku da primene u izradi kampanja javnog zagovaranja. U okviru praktične nastave radiće se na izradi skica kampanja javnog zagovaranja na internetu, u vezi sa nekim aktuelnim lokalnim društvenim problemom u sferama poput nauke, zdravlja i slično. Skice kampanja će se diskutovati i unapređivati kroz grupni rad.

Literatura

  1. Holtzhausen, D., & Zerfass, A. (2015). The Routledge Handbook of Strategic Communication. New York: Routledge. Legčević J.

  2. Legčević J. & Taučer K. (2014). Krizni menadžment u funkciji nove teorije menadžmenta. Osijek: Ekonomski vjesnik.

  3. Milojević, A. (2015). Dvosmerni-simetrični odnosi sa javnošću i digitalne komunikacione tehnologije: između teorije i prakse. CM: Časopis za komunikaciju i medije, 35, 81-101.

  4. Plenković, M. (2015). Krizno komuniciranje. Media, culture and public relations, 6, 113-118.

  5. Tafra-Vlahović, M. (2007). Utjecaj novih tehnologija na funkciju odnosa s javnošću. MediAnali: Međunarodni znanstveni časopis za pitanja medija, novinarstva, masovnog komuniciranja i odnosa s javnošću, 169-178.

  6. Tomić Z. & Milas Z. (2006). Strategija kao odgovor na krizu. Politička misao, 1, 137-149.

  7. Wilcox, L. D. et al. (2006). Odnosi s javnošću: Strategije i taktike. Beograd: Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

  8. Jevtović, Z. B., & Cebalović, M. D. (2018). POLITIČKO KOMUNICIRANJE I NOVE STRATEGIJE PR-A NA DRUŠTVENIM MRE-ŽAMA U SRBIJI. Politička revija (XXX)XVII, 5-23

  9. Džihana, A., Šahinpašić, A. (2020). Medijska i informacijska pismenost i javno zagovaranje kojim se nastoji utjecati na javne politike. DHS 1 (10). str. 317-330.

  10. N. Radeljić, Ž. Jovanović. (2013). Priručnik za javno zastupanje. Fond za aktivno građanstvo: Podgorica.

  11. Van Dyke, M., and Dejan Verčič. "Public relations, public diplomacy, and strategic communication: An international model of conceptual convergence." The global public relations handbook: Theory, research, and practice (2009): 822-843.

  12. Van Ruler, B. (2018). Communication theory: An underrated pillar on which strategic communication rests. International Journal of Strategic Communication, 12(4), 367-381.

  13. Bentele, G., & Nothhaft, H. (2010). Strategic communication and the public sphere from a European perspective. International journal of strategic communication, 4(2), 93-116.

  14. Werder, K. P., Nothhaft, H., Verčič, D., & Zerfass, A. (2018). Strategic communication as an emerging interdisciplinary paradigm. International Journal of Strategic Communication, 12(4), 333-351.

  15. Hallahan, K., Holtzhausen, D., Van Ruler, B., Verčič, D., & Sriramesh, K. (2007). Defining strategic communication. International journal of strategic communication, 1(1), 3-35.

  16. Fredriksson, M., & Pallas, J. (2016). Diverging principles for strategic communication in government agencies. International Journal of Strategic Communication, 10(3), 153-164.

  17. Fredriksson, M., & Pallas, J. (2016). Characteristics of public sectors and their consequences for strategic communication. International Journal of Strategic Communication, 10(3), 149-152.

  18. Wiggill, M. N. (2011). Strategic communication management in the nonprofit sector: a simplified model.‐ Journal of Public Affairs, 11(4), 226-235.

  19. Strauss, N., Kruikemeier, S., van der Meulen, H., & van Noort, G. (2015). Digital diplomacy in GCC countries: Strategic communication of Western embassies on Twitter. Government Information Quarterly, 32(4), 369-379.

  20. Capriotti, P. (2013). Managing strategic communication in museums. The case of Catalan museums. Communication & society, 26(3), 98-116.

  21. Pedersen, P. M. (2013). Reflections on communication and sport: On strategic communication and management. Communication & Sport, 1(1-2), 55-67.

  22. Coombs, W. T. (2015). The value of communication during a crisis: Insights from strategic communication research. Business horizons, 58(2), 141-148.

  23. Coombs, W. T. & Holladay, S. J. (2014). How Publics React to Crisis Communication Efforts. Journal of Communication Management, 18(1): 40–57.

Metode izvođenja nastave

Nastava će se izvoditi u vidu časova predavanja, vežbi i seminara, koji će biti usmereni na praktičnu primenu stečenih znanja.